Avioradar koristi kolačiće da bi Vam omogućio jednostavnije i ugodnije korištenje stranice. 

AVIORADAR - Hrvatski zrakoplovni portal

Dnevnik ‘wannabe’ pilota - Poglavlje 2.: Prvi solo

Bruno Habus.

© AvioRadar
Dnevnik wannabe pilota

Kad smo se čitali prošli put, govorili smo o teorijskoj obuci za privatnu pilotsku dozvolu - PPL(A). Točnije, u prošlom poglavlju smo došli do polaganja teorijskog ispita pri Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo (HACZ).

No, da se prisjetimo, regulatorno možete započeti praktičnu obuku (letenje) čim ste završili teorijsku, odnosno čak i prije no što ste položili ispite pri Agenciji, no prije završnog praktičnog ispita, svi ispiti pri Agenciji trebaju biti položeni, uz pripadajuće uvjerenje.

Praktični dio obuke, tj. letenje, podijeljeno je na 3 dijela, a nakon svakog dijela obuke slijedi tzv. Progress check. Prvi dio obuke, odnosno faza 1, traje 13 sati, faza 2 12 sati, a faza 3 20 sati. Ukupno obuka traje 45 sati, od čega je 18 sati i 20 minuta samostalnog letenja. Nakon svake faze slijedi određeni milestone pa tako nakon prvog progress checka (PC1) slijedi prvi samostalni let, nakon PC2 prvi samostalni let ‘u zoni’ i vježbanje emergencies, a nakon PC3 slijedi prvi samostalni let na ruti.

No, ‘ajmo na početak. Kako odabrati školu? Kao i kod teorijske obuke, tražite preporuke i mišljenja. Ispitujte bivše polaznike za savjete i mišljenja. Iz iskustva tvrdim da ono što se oglašava na webu ne mora nužno (niti nema) veze s realnim stanjem. Fency web stranica ne znači ništa. Dobri instruktori, kvalitetno održavan zrakoplov, profesionalizam u radu, fleksibilnost kod određivanja termina letenja i pristupačnost škole, pak, jako puno znači. Dakle, samo tražite preporuke.

Ja sam našao školu za koju sam imao najbolje preporuke. Uz to, zrakoplov je baziran u blizini što je također važno iz aspekta redovitosti letenja. Ako ćete odabrati školu u kojoj je zrakoplov baziran daleko od vas, vjerojatno ćete letjeti ‘kampanjski’, a svakako je bolje letjeti redovito. To se posebno osjeti u prvim satima letenja. Čim postoji stanka od tjedan ili dva, osjeti se da ste neke stvari zaboravili.

Iako zrakoplov na kojem letim nije od "ispod čekića", vrlo kvalitetno je održavan i monderniziran je nekoliko puta. Ukratko, letim na Cessni 172. Klasičan školski avion. Ako se negdje možete raspitati o održavanju zrakoplova na kojem planirate letjeti, svakako to napravite. Nije isto je li zrakoplov održavan u kućnoj radinosti vlasnika ili u profesionalnoj radionici. Također, odlučite želite li letjeti na zrakplovu s glass cockpitom ili na zrakoplovu s klasičnim instrumentima. Tu svakako uzmite u obzir i vaše planove za pilotsku karijeru. Ako planirate odmah nakon PPL na ATPL, tj. put komercijalnog letenja, možda je bolji odabir letjeti na zrakoplovu s nekom vrstom glass cockpita.

Predlažem vam prije prvog leta ukratko ponoviti teoriju, tj. prisjetiti se nekih podataka važnih za letenje. Uz to, prije letenja svaki polaznik dobije primjerak POH-a (Pilot operating handbook) za zrakoplov na kojem leti, uz naputak o uporabi matičnog aerodroma. Nakon što se na kratko upoznate sa zrakoplovom i aerodromom, morate ispuniti test eksploatacije zrakoplova i aerodroma. Nakon toga, spremni ste za letenje.

f_800_450_16119285_00_images_1NOVO_Dnevnik_wannabe_BP_2.jpg

Prvi let je uglavnom demonstracijski. Leti se panorama u kojoj polaznik može dobiti osnovni zadatak, npr. održavati visinu i brzinu u stabilnom letu. Moj prvi let je bio panorama iznad Zagreba, a taj osjećaj da napokon letite i na putu ste k ostvarenju snova jednostavno je nezamjenjiv. Prvi let jako dobro pamtim, imam čak i spremljenu sliku s Flightradara 24 :)

Nakon prvog leta počinju vježbe, bilo na zemlji, bilo u zraku. Od walkarounda, pripreme zrakoplova za let, točenja goriva i slično, pa do vježbanja zaokreta, simulacija otkaza motora, gubitka uzgona i sl. Prije svakog leta odradi se tzv. briefing, tj. upoznavanje s današnjim zadatkom i načinom provođenja istog. Nakon toga slijedi meteorološki, NOTAM i briefing vezan uz zrakoplov.

Da u međuvremenu malo prolijem mudrosti: uvijek imajte spremnu letačku torbu u kojoj obavezno mora biti dnevnik osposobljavanja (dobijete ga u svojoj školi), Log book, te ispisani Weight and balance sheet za aktualni let, NOTAM-i, METAR i TAF, SWL i LL WT Charts. Uz to, na let sa sobom obavezno morate nositi liječničko uvjerenje. I kemijske olovke, njih nikada dosta u letačkoj torbi. Još bi korisno bilo nositi knee board, navigacijska pomagala (plotter i sl.), eventualno kalkulator, možda praznu bilježnicu za pisanje nekih bilješki sa briefinga itd. Nakon nekoliko letova ćete sami shvatiti što je korisno i stvarno Vam treba, a što vam uzalud torbu čini težom.

U prvoj fazi obuke fokus je uglavnom na vježbanju u tzv. zoni. Svaki aerodrom ima zone u zračnom prostoru koje su namijenjene za trenažu pilota. Tamo se uglavnom provode procedure i vježbe koje su obuhvaćene u obuci. Nakon svake zone ide se na vježbanje prilaza i slijetanja, a nakon nekoliko sati se vježbaju školski krugovi. Nakon svakog leta s instruktorom prolazi se debriefing, tj. zaključak današnjeg leta: što smo radili, što je bilo dobro, a što moramo još vježbati, koji nam je daljnji plan, kako popraviti greške itd.

Samo letenje je "na prvu" naporno i fizički i mentalno. Vjerojatno ćete u početku biti u grču (kao ja) i misliti da ako na sekundu ostavite upravljač zrakoplov će se oteti kontroli. Ali, nije baš tako :) S vremenom ćete se opustiti, razumjeti što zrakoplov radi i što trebate, tako da će komponenta fizičkog stresa skoro nestati. No, mentalni zamor je svakako tu jer se u letenju mora paziti na dosta procedura i postupaka, a svaki potez mora biti promišljen. Vrlo jasno mi zvoni u glavi instruktorova rečenica “pilotska škola je autoškola puta 5” i uistinu je tako.

U početku nećete previše gledati van i diviti se obzorima odozdo jer će većina vaših mentalnih resursa i koncentracije biti usmjerena na upravljanje zrakoplovom. I to nije ništa zabrinjavajuće. Letenje za sobom vodi jako rewarding osjećaj. Nakon letenja u putničkim zrakoplova, letenje u malim sportskim zrakoplovima je pravo osvježenje. A ako tome dodamo činjenicu kako ste vi za upravljačem, osjećaj je potpuno drukčiji, skoro nestvaran.

I tako, nakon 12 sati letenja, došao je na red moj prvi "solo", tj. samostalni let. Sve je to došlo nekako na prepad, nakon pola sata redovitog letenja instruktor mi kaže da sletim i vozim do stajanke. Prva misao je bila “Okej, zašto samo pola sata? Inače letimo sat…”. Misli su se rojile sve dok na stajanci nisam vidio ispitivača. Odjednom ulazi ispitivač i kaže neka letim, idemo na Progress check 1. Okej, par klasičnih vježbi polijetanja i slijetanja, 2 simulacije otkaza motora, demonstracija standardnog zaokreta i još neke vježbe, nakon čega smo sletili kad sam dobio drugu uputu “Sad vozi do praga piste, ideš 2 kruga sam." Wow, okej, znači ide solo. Dođemo na početak piste, instruktor me dočeka, napravimo kratki briefing za solo let, i samo sam dobio kratku uputu “Javi da izlaziš na stazu 28L i poleti kad si spreman.”. Polijetanje i prva 2 zaokreta su prošla stvarno školski, po proceduri, tek nakon drugog zaokreta, kad sam bio paralelno poravnat s pistom, shvatio sam da sam stvarno sam u zrakoplovu i da stvarno sam letim. Osjećaj koji sam imao tada je stvarno teško opisati, nešto takvo do sad nisam doživio. Letenje uistinu pruža prekrasan osjećaj, a kao što sam prije napisao, kad ste vi za upravljačem osjećaj je još bolji.

Tako je u knjižicu letenja upisan prvi solo let :) Nakon ovoga je gotova tek četvrtina obuke, a svakom idućem letu se veselim kao prvom.

Čitamo se ponovo za koji mjesec kad ćemo u cijelosti pokriti letačku obuku.

 

Fly safe!

Twitter